Nekad mi se jednostavno ne da. Recimo kad imam današnjolike dane i stvarno, stvarno ne volim ljude. Toleriram da postoje i dopuštam da me oduševe, ali ne volim većinu poznatih lica i nemam onu želju da ih razveselim pismom jer onima koji zaslužuju pišem ionako, ovima koji ne zaslužuju danas sigurno neću pisati.

Aha, to si ja samo tako mislim. Jer je srijeda. I srijedom na kozi idu pisma. Voljela ja pismoprimaoce ili ne. I? I ništa. Sveti Patrik je. Ako se i ne slavi svugdje u Hrvatskoj, ako se ne slavi ni kod mene na Tajlandu – postoje dijelovi svijeta gdje se sve zeleni.

I tako sam krenula zeleniti - proguglala sličke, isprintala ih na mini papiriće (što manji papir, to kraće pismo – dobitna formula za ovakav dan!) i ispisala što mi se sve zeleno dogodilo danas. Recimo pisali smo test iz tajlandskog (koji smo učili iz zelene knjige), jeli tradicionalni irski obrok – sushi :p (wasabi je zelen!) i na kraju sam se toliko ljutila na neke ljude da sam pozelenila od bijesa.

Ipak – zadatak je zadatak, čak i kad je kratak. Iscijedila sam iz sebe pismo. I to ni manje ni više nego drugarima koji su svojedobno živjeli u Dublinu.

Da je život pravedan, sad bih bila doma i odvela se na popodnevnu pivu u Tolkien’s House. A ne ovako patnički išla malo otplivati u bazen! :p

S pismom ili bez, priuštite si pivo (napivan čovjek lakše piše) i što više zelenih stvari danas. Stvarno ne vidim zašto ne bi ukrali Ircima praznik, kad je tako dobar.

Živili!

nema povezanih tekstova.