Jeste li znali da je plafon mogućnosti korištenja računala dosegnut već 1949. godine? Mda.
Jedna od teorija ove vaše koze
je da su svi izumi proizašli iz lijenosti.
U suprotnom bismo ribali veš na potoku umjesto što ga trpamo u mašinu. I trenirali golubove pismonoše umjesto da se zivkamo, videochatamo i dopisujemo elektronski u stvarnom vremenu. Hodali umjesto da se vozimo.
Da bismo mi sve to tako mogli, netko se trebao domisliti kako nam olakšati život, ništa od toga ne raste na drvu. Još.
Međutim, ništa od toga, u vremenu u kojem je nastajalo, nije prošlo bez žestoke kritike suvremenika.
Naišla sam na članak o izumima koje su tadašnje relevantne figure društva odbacile kao apsurdne ili nemoguće.
Nemilice su svojedobno “streljane” i žarulja i izmjenična struja i on line shopping, automobil, mikročip, televizor, osobno računalo.
Izdvajam osobne favorite:
- nimalo prepotentni stav prema Edisonovoj žarulji:

- a ubrzo si je i sam Edison skočio u usta svojim viđenjem izmjenične struje:

- nenadmašno vizionarstvo oko osobnog računala 1949.:

- zavidna pronicljivost o onome što danas znamo kao sastavni dio života – online shopping, kojeg, ironično, karakteriziraju upravo one prednosti koje kritičari ovdje smatraju da nema:

Mnoge od tih kritika živopisno ilustriraju još jednu moju teoriju – kako su glupi ljudi uvijek najglasniji i s najmanje srama i najviše samopouzdanja iznose svoje stavove. Da je glupost neuništiva i bezgranična – e to već nije samo moja teorija
Čime god se bavili svi vi koji sada ovo čitate, mislim da neću pogriješiti ako kažem da nam je zajedničko da svi imamo dane kad nam “ne ide” i kada nas “nitko ne razumije”.
Možda nitko od nas svojim radom neće zauvijek odrediti putanju čovječanstva, a onda opet – tko zna! To su rekli i njima!
pročitajte i
RSS Feed
March 7th, 2010
kozačok
kategorija
tagovi: 

