Neka danas sasvim solidna prijateljstva započela sam pogrešno poslanim mejlovima. Što namjerno (zabavnije je poslati privatan mail na adresu nekog zanimljivog, nego krenuti sa „Ti si meni sav smiješan, ajmo se sad malo dopisivati da možda i ja tebi sva budem smiješna. I ne, ne želim ništa drugo od tebe, znaš, ja ti već imam dečka“, a da i nije zabavnije, svakako povećava šanse da nepoznati čovjek odgovori), što slučajno (tako mi i treba kad sam nespretna!).

U slavu tih starih dana – eto jedne varijacije na temu. Dva pisma, za dvije prijateljice. Jedno napisano Idi, drugo Daliji.

A onda su se pisma malo pomiješala tako da djevojke moraju na kavu kako bi svaka dobila svoje. Istina, njih dvije ionako odu na kavu povremeno, ali zašto ne bi otišle još povremenije? Stara dječja izreka ionako kaže Ljudi služe da se druže!

pročitajte i

1. Pismo za E. (a nije “Za Elizu”)