Osim što su si, očigledno, iznimno dobri s Bogom, Hrvati imaju još jednu prednost. Hrvatski jezik. Koji je fantastična stvar kad se nađete u većini stranih zemalja (ne, shopping u Graz se ne broji kao boravak u stranoj zemlji; ne za ovu priliku) jer uglavnom možete trkeljati gluposti ili voditi pametne razgovore (da ni ne pričam o komentiranju bilo čega što vam se nađe na putu), a da vas nitko ne razumije. Zbog toga često žalim ljude s engleskih govornih područja jer nemaju neki svoj tajni jezik kojim bi pročavrljali na svom putovanju, nego su izloženi ušima svih na koje naiđu. No, to je već njihov problem. Prvi tek.

Druga prednost hrvatskog jezika je što je relativno kompliciran. Zamislite da ste stranac i trebate naučiti razliku između riječ, reći, rekla i shvatiti zašto se ne može reći rečem. Pas – psić, smrt – smrću… i slične radosti. Živjele glasovne promjene! Strancima koji ga žele učiti zadaje puno muka. Ali i to je njihov problem. Drugi.

Iz toga što je kompliciran i, posebno iz toga što ima glasove koje mnogi europski jezici ne koriste (suglasničke skupine su dodatna radost; probajte Portugalcu dati da izgovara Hrvoje; imat ćete vremena skoknuti si po šibice dok to prosječan Portugalac svlada) proizlazi ta gore spomenuta prednost. Naime, idu nam jezici. Istina, sigurno pomaže i to što TV program nije sinkroniziran, ali stvarno nam jezici kao narodu idu. Tko mi ne vjeruje neka pokuša pričati s Talijanima, Španjolcima i Francuzima koji znaju neki jezik osim materinjeg. Generalno gledano, slabo se time koristimo. Čini se kao da ljudi uče samo kad moraju, ono što im treba. Ili poneke jezike koji su postali popularni nakon sapunica. A šta je s onom starom „Koliko jezika govoriš, toliko vrijediš“? Pa čak i ako ste svladali engleski/njemački/ talijanski/francuski/španjolski… Što je s mađarskim, portugalskim, ruskim, češkim, švedskim, turskim, grčkim…?

Veljača je prošla. Veljačama počinju upisi u novi stupanj u većini škola stranih jezika. Ako i niste iskoristili priliku da upišete bilo novi ili neki viši stupanj jezika koji već poma znate bilo zato što više volite učiti sami ili zato što vas je ples šaljive recesije doveo do situacije izvrtanja praznih džepova, predlažem da proučite ove metode:

1. Flashcards.com (na dnu se mogu odabrati i drugi jezici osim talijanskog)

Nedavno sam pročitala da dijete do svoje druge godine života svlada oko 300-350 riječi, a nakon toga počinje učiti riječi tempom od prosječno 3-10 riječi dnevno. Učeći  nešto brže od tempa malog djeteta možete si priuštiti dnevno naučiti po nekoliko riječi. Bezbolno i sasvim usputno. Bez analize i mučenja. Vrlo brzo ćete otkriti je li vam taj jezik zanimljiv, pa ga možete produbiti istraživanjem gramatike, traženjem izvornih govornika.  U svakom slučaju, putem ove stranice možete svakodnevno besplatno primiti na mail po nekoliko novih riječi pa vidjeti kako vam ide.

2. Michel Thomas

Ova metoda od vas zahtijeva da se opustite i uključite zvuk. Nema pisanja ni slijepog ponavljanja, uči se tako da se razumije. Nužno je znati engleski jer je sve objašnjeno uspoređujući jezik koji se uči s engleskim. Osnovna razina traje 10-12 sati i osobno mislim da je dobar početak učenja, daje pregled u jezik, a ne oduzima previše vremena. O Michel Thomas metodi možete čitati i na – gdje drugdje – wikipediji.

3. Rosetta Stone

Za ovu metodu sam imala najmanje strpljenja, ali od drugih sam čula pohvale. Riječi koje učite su popraćene izgovorom i slikom pa vizualno povezujete, ali mi se čini da su neka ponavljanja prečesta i nepotrebna.

U svakom slučaju, posadite znanje, za nekoliko godina (ili čak mjeseci) možda izraste u novu ljubav/posao. Ili preselite u toplije krajeve.

nema povezanih tekstova.