Zašto volim ponedjeljke? Dvije riječi – Gossip Girl.

Sada vam ne znače puno, ali od večeras i vi ćete ih izgovarati u svakoj drugoj rečenici. Tako to, naime, obično biva s opsesijama.

Ipak, možda ste već čuli za ovu tinejdžersku sapunicu čiji su glavni likovi bogataška djeca njujorkškog Upper East Sidea i pokoji “siromašak” iz Brooklyna (siromašak iz perspektive mlade elite). Ipak, izglednije je da ne samo da niste pogledali ni jedan nastavak Tračerice (tako je u nas prevedena knjiga po kojoj je serija napravljena), već da ni ne znate o čemu pričam, čak i ako još uvijek idete u srednju školu. U tom slučaju, nastavite čitati i vjerojatno ćete na kraju negdje sa strane zapisati “gledaj Gossip Girl ”. A ako pak već jeste GG obožavatelj ili, poput autorice teksta, pripadate klubu GGA (Gossip Girl Addicts – bez onog “anonimni” jer sramu ovdje definitivno nema potrebe), onda znate o čemu govorim i nikakva vam dodatna objašnjenja nisu potrebna (ali ćete svejedno nastaviti čitati jer je jednostavno toliki užitak makar samo baciti oko na i najmanju sitnicu koja se tiče vaše najnovije opsesije).

Pogledajmo, dakle, što će nas to točno prikovati uz mali ekran svakog ponedjeljka oko 21 h.

Gossip Girl sapunica je kao i svaka druga. Radnja i zbivanja ponekad, možda i malo češće od toga, znaju iskočiti iz kolosijeka realnosti, no opravdanje, ako je uopće potrebno (podsjećam, riječ je o sapunici), se može vrlo lako naći u činjenici da se odvijaju u svijetu slavnih, vrlo bogatih i, treba li to uopće spominjati, vrlo utjecajnih. Likovi su različiti, scenaristi su ponudili ponešto za svačiji ukus – od manjih i većih kučki i gadova do dobrica, vječnih optimista, kreativaca i rokera. Zastupljene su sve dobne skupine jer kakva bi to teen sapunica bila bez roditelja koji se pojave barem na pet minuta u svakom nastavku? Pet najdosadnijih minuta, rekli bi neki. Ne i potpisnica ovih redova – ne znam je li stvar u tome da više nisam u pubertetu ili su ovoga puta likovi odraslih zbilja zanimljivi, ali za razliku od Beverly Hillsa, One Tree Hilla i ostalih produkata slične tematike, po prvi put se događa da mi pozornost podjednako privlače kako sjajne stvari na ekranu (čitaj: odjeća i zgodni dečki), tako i one više mat (mame, tate, bake i djedovi glavnih likova). Gluma je i dobra i loša, režija standardna, pri čemu se uvijek pazi da kamera dobro uhvati trenutačni outfit glavnih protagonistica (ovo je možda i jedini doticaj koji GG ima sa stvarnim svijetom – izgledu dečkiju, s jednom velikom iznimkom, daje se znatno manje minutaže jer je, baš kao i u zbilji, zapravo nebitno što oni nose, glavno da izgledaju dobro u trapericama).

Ništa nova u Hollywoodu? Točno. I netočno. Vrlo, vrlo netočno. A evo i  zašto: Blair i Chuck (ona iznimka koju sam maloprije navela). Izrazi lica Blake Lively koja glumi Serenu, a kojih se dade nabrojati otprilike pet i koje nakon samo dvije odgledane epizode možete vrlo lako predvidjeti i imitirati (eto ideje za društvenu igru onih dana kad će vam nedostajati GG). Izvedba Kelly Rutherford (glumi majku jedne od glavnih ženskih likova). Svaka scena u kojoj se pojavi, ma koliko kratkotrajna bila, popraćena je prijezirnim smješkom na licu dotične, koji u kombinaciji s manjkom uživljenosti u ulogu ostavlja dojam da joj je posve svejedno otpuste li je producenti ili ne. Potom, potpuna predanost liku njezinog fiktivnog životnog partnera (glumi ga Matthew Settle), kojemu je ovo, valjda, uloga života. Zgodni dečki. Zgodne cure. Humor. Intrige. Reference na popularnu kulturu. Sporedni likovi (guvernanta iz Poljske moj je osobni favorit). Američki naglasak u verziji još jednog zgodnog mladog Engleza na prekooceanskoj gaži. I odjeća. Puno, puno odjeće. Dizajnerske, naravno, jer ipak je riječ o ljudima koji ne razmišljaju o ciframa, a upravo je ta sloboda koju imaju najljepši dio ove iluzije – ići gdje želiš, raditi što hoćeš, kad hoćeš i s kim hoćeš ne razmišljajući o posljedicama jer nesebičnost (ona prava, a ne glumljena zbog samopromidžbe) je tako passé. Svaki je kadar prepun boja i sve je jako veselo i šareno, a modni dodatci doživjeli su pravu malu renesansu zahvaljujući nekima od glavnih likova (ženskih, naravno – već smo zaključili da muškarci nisu bitni u ovoj priči). Štoviše, upravo je zahvaljujući liku Blair, kojoj je rajf bio zaštitni znak u prve dvije sezone, taj ukras za kosu došao u centar pozornosti svake fashionistice. Na njihovu veliku žalost, u aktualnoj sezoni cure i dečki postali su brucoši te Blair odlučuje odustati od imidža princeze i odbacuje rajf. Srećom pa opet stremi ka kraljičinom stolcu te znamo da će, iako manje svjetlucavo, biti jednako zabavno.

Ali, o čemu se u seriji uopće radi, pitate se vi. Dobro, jesmo li mi upravo pročitali isti paragraf? No, hajde, ako baš inzistirate, radnja je ukratko sljedeća: Blair i Serenu, dvije najbolje prijateljice, upoznajemo u trećem razredu srednje škole. Lijepe su, bogate, tajnovite (Serena) i egoistične (Blair). Kraljice škole. Sve djevojke žele biti one, svi dečki žele biti s njima, uključujući i Dana, dečka iz Brooklyna koji je nešto skromnijeg porijekla. Tu su još i Nate, Blairin dečko, u prve dvije sezone uvijek tužan i zabrinut, što mu tako dobro stoji, te Chuck, njegov najbolji prijatelj i dežurni zloćko (njega jako volimo, bilo samog, bilo u kombinaciji s Blair). Dan ima sestru, Jenny, koja pretendira na Blairinu poziciju u školskoj hijerarhiji, a koja je mlađa dvije godine od pet (ne)prijatelja gore, a Serena ima brata, Erica, Jennynog vršnjaka. Tu je još i Vanessa, Danova najbolja frendica koja se školuje kod kuće pa ne sudjeluje u događanjima po školskim hodnicima, ali je svejedno ima podosta. Naši najdraži adolescenti imaju i roditelje čije burne živote također pratimo: Serena i Eric mamu Lily te nekoliko očuha, Chuck oca Barta koji ne mari za njega, a Dan i Jenny najboljeg tatu na svijetu, Rufusa koji im za doručak redovito sprema vafle. Rufus i Lily znaju se iz mladosti, što njihova djeca ne znaju, a ni oni si tijekom dvadeset godina poznanstva nisu rekli baš sve (o čemu više doznajemo u drugoj sezoni). Blair na početku mrzi/voli Serenu koja se s vremenom zaljubi u Dana. Društvance doživljava razne vesele pustolovine na putu do zrelosti o čemu nas i njihove školske kolege svakodnevno, u više navrata, na svom blogu obaviještava jedna jako znatiželjna djevojka koja se krije pod nadimkom Tračerica.

Ovako napisano i ne zvuči pretjerano zanimljivo, ali da je tomu zaista tako glavne glumice ne bi postale omiljena zabava paparazza, nikoga ne bi bilo briga za privatnu snimku seksa Leighton Meester (Blair) niti bi modna dizajnerica Anna Sui napravila kolekciju inspiriranu likovima Jenny i Vanesse. Ne vjerujete mi? Tri riječi (više-manje): ponedjeljak, 21,05 h, HTV2.

Upalite televizor i pridružite se GGA klubu.

Službene GG stranice.

Kupite haljinu kakva se nosila u seriji.

Izradite svoj rajf.

Fan sites: 1, 2 i 3.

nema povezanih tekstova.

2 komentara na “Zašto volim ponedjeljke? Dvije riječi – Gossip Girl.”

  1. koza nostra says:

    mislim da ću pogledat danas napokon tu prvu epizodu na tv, pa dalje kud me odnese .D

  2. [...] koji se još uvijek nisu zakačili na Gossip Girl, imaju priliku pokušati ponovno i danas na [...]

komentiraj

Powered by WordPress | Find Free Cell Phones at iFreeCellPhones.com. | Thanks to Palm Pre, Game Music and Get pregnant