U kampu je u utorak popodne bila ceremonija vjenčanja Simona i Georgie. Jedan od onih zen sretnih parova sa divnim osmjesima i prepuni neke nadčovječne ljubavi. Da otkrijete ma i posljednje zaostatke cinizma u sebi!

Oboje su svratili 2 ili 3 puta prije ceremonije, a cijeli su se taj dan muvali po kampu, sudjelujući u organizaciji i divaneći pomalo. Njihovi prijatelji pravili su mandalu od latica cvijeća u čijem su si centru njih dvoje izgovorili zavjete.

Inačica svećenika odnosno matičara bio je njegov brat koji je rekao nešto što je sve dirnulo do suza, a što ja nažalost nisam čula. Poslije su svi plesali i sjedili oko vatre, onako između tipija i palmi, i do prije ponoća sve je bilo gotovo.

Samo se jedna se ženska otrovala hranom, što je pravo čudo s obzirom da su svi jeli prstima.Uujutro je kamp izgledao isto kao i obično, samo je još ostalo platno sa drvom života oslikanom na njemu razapeto taman nasuprot prostora u kojem smo svi sjedili oko stola.

Bilo je divno to vjenčanje. Čak i meni koja nikoga tamo skoro nisam znala, bilo je lijepo. Posebno navečer kada smo s vidikovca u kampu gledali svatove kako puštaju bijele lanterne u nebo.

nema povezanih tekstova.