Desi vam se nekad da gledate VH1 iz nekog razloga i naletite na Madonnin spot za The Power of Good-Bye i shvatite da ste možda baš zato prije tjedan dana odigrali posljednju partiju šaha s likom koji se, nakon mnogih, učinio divnim. Prije toga, imate cijeli niz ovakvih situacija. Ja ću vam, naravno, reći ponešto o tome.

Tik nakon šaha bila sam nekako sasvim u redu. Mirno sam spavala i probudila se čak vesela, što je potrajalo do popodneva, kad se desio Captain Ahab – U Want Me. Sati ripitanja i suze. Prisjećam se svega i po prvi put osjetim da mi fali. Najednom me preplavi užasna tuga koja traje.

Tad kreće val pjesama bizarnih za mene. As I live and breathe, you have killed me, you have killed me. Dobri stari Morissey. Nemam običaj tako govoriti o nekome, ali on mi baš takav i jest. Počinjem razmišljati o pjesmama koje mi se dešavaju i dođe mi Severina koja se preporučuje u pjesmi “Kad si sam”. Tad mislima proleti “Mili moj” te shvatim da maštam o tome da se šćućurim ispod njegovog ramena. Zabrinem se i odem guglati breakup songs.

Svašta se može naći, primjerice, “Podigla me iz pepela” i par stvari od Incubusa. Preslušavajući neki top 100, primijetih da mnoge od njih ne djeluju na mene, no vjerujem da bi se vama mogle i svidjeti. Ljudi drugačije razmišljaju i različite živote vode.

Kroz razgovor s prijateljima primijetila sam da postoji više načina pristupa:

Oni kao ja su totalne emo pičkice. Ja PATIM, razumijete?? Mislim da je takve lako prepoznati; obično pognuto, bezvoljno i automatski šetaju ulicama uz tek pokoji duboki uzdah. Na kavama su očito tužni i samo čekaju da ih pitaš za njega. Svira Everybody hurts, a kasnije i Hurt u originalnoj verziji. Ne mogu ostati sami sa sobom pa vas zovu da se družite.  Pokušajte ih zabaviti.

Prevareni su obično srditi. Žene se pale na Alanis Morissette, Juliette and the Licks, a mnogo njih i na cajke. Nevjerojatno je kako potonje znaju biti neuravnotežene, što je razlog ponekom ludom izlasku. Osvete se kuju, pada se u plač, agresivno se pere posuđe i lupa vratima. Ako se ne volite naročito, javite im se na poziv.

Poneki se jako trude da ne misle. Glazba im pomalo ispire mozak i čini ih neobično mirnima.  Stvar je u repetitivnom ritmu, kako čujem, Daft Punk je bend, a vjerujem da tako radi i goa trance. Nije da oni ne osjećaju tugu ili
bijes, samo se to toliko ne vidi. Kulerski pristup. Možda niti ne primijetite da se nešto promijenilo. Ja nikad nisam bila kulerica.

Blaža verzija emo pičkica je skupina (većinom) muškaraca koji slušaju bendove tipa Led Zeppelin ili se pale na bilo što akustično. Pate u tišini, a inače su nerijetko divni ljudi. Jedan od njih je i moj cimer, osoba koja se najviše smije. Često su to ljudi čiji se posao vrti oko računala i to je veza koja mi nikako nije jasna.

Postoji ih vjerojatno još, svatko i jest poseban kako u svemu, tako i u žalovanju. Zajedničko je to da svi piju i to ih usrećuje. Bez šale. Prvo pivo mi je utažilo bol i pomislih da ću postati cugerica. Dobro, ja sam netko tko je sasvim uvjeren da ga je u oči pogledao žohar, tako da mi možda i nije za vjerovati. Čula sam da je i drugima alkohol srećica. To nije nužno loše.

Večeras se ne pije, ali se ide na InMusic. Veselje.

nema povezanih tekstova.