Nestrpljiva kakva jesam, pogotovo kad imam opciju prikratiti si muke umjesto da čekam , jedinicu sam prije gledanja u kinu bila iskopala i pogledala na Internetu.
Što nikako nije umanjilo kino doživljaj.

U kinu sam spoznala postojanje cijelog donjeg dijela kadra.

Online verzija je bila pravo old-school piratstvo snimano iz ruke, tako da sam bila uvjerena da sam *vidjela film*, a tek sam u kinu shvatila da doslovce *nisam vidjela* cijelu donju polovicu filma. Zanimljivo kako mi nije nedostajala. Ipak su tamo cipele

U kinu sam spoznala i doživljaj bivanja u kompletno ženskoj dvorani. Estrogen all over. Ono što nikada neću znati je kako se u toj ženskoj dvorani našao taj jedan jedini dečko u našem redu. Sa slomljenom nogom. Nogom! Sa štakom! U kinu. Na ženskom filmu. Koji traje tri sata. Nije pobjegao čak niti nakon pauze.

Kroz koji tjedan i dvojka dolazi u naša kina.
Čekanje si možete prikratiti ovim presjekom radnje, klik na sliku!

A do tad se stignete i opremiti majicama, kao prave frikuše.

Iako mi se čini da danas i nisu toliko obožavane kao kad sam ja bila mala, mislim da od 1959. kada se pojavila prva Barbie, iz ideje Ruth Handler inspirirane vlastitom kćeri, po kojoj Barbara the doll i nosi ime, nema djeteta u zapadnoj civilizaciji kojem nije prošla kroz ruke.

A kako nastaje Barbie?

Fotografije po svim fazama štancanja, premjeravanja, šišanja i šminkanja pogledajte ovdje, a s korištenim materijalima, kalkulacijama i prljavim sweatshop vešom trećeg svijeta zamarajte se ovdje.

*Life in plastic, it’s fantastic*

… u modernoj varijanti.

Zaboravite kičaste, roze (mislim, nije da ovdje imamo išta protiv roze ), bajkovite vile iz snova za lutke.

Ova kućica je mini remek-djelo u kakvo bih se momentalno uselila kada bi se nekako materijaliziralo u prirodnoj veličini, na mojoj imaginarnoj parceli u šumarku skrivenom.

Četverokatnica dimenzija priblizno 80×80 cm rad je dizajnerice Elaine Shaw, specijalizirane za ovakva minijaturna čudesa.

Do detalja je uređena replikicama suvremenih dizajnerskih komada namještaja i namijenjena je (odraslim) kolekcionarima. Za sastaviti je iz dijelova koje dobijete kad je kupite, potrebno je, kažu, sat do sat i pol.

Pogledajte više slika i informacija. Njam!

…hm, ili je možda ipak Lacoste? Balenciaga?

Kad sam se danas na Internetu popiknula na borosana vonabi cipelu i to po već tko zna koji put od 2007. kad je prvu takvu pokazao Balenciaga, reko’ – vrijeme je da sa svima podijelim koliko to cipela na svijetu želi biti borosana.

Ako se za fejk šanelušu kaže da je Chanel-inspired, onda su ove valjda… Borosana-inspired?

Mali pregled po kriteriju – cipele kod kojih je dominantan element otvoreni prsti/peta i žniranje ili kod kojih vam je iz bilo kojih nedefinirljivih razloga prva neodoljiva asocijacija kad ih vidite – borosana.

Acne Pose Shoes:

Lacoste:

Hot Roleplay:

Gucci Babouska Booties:

Proenza Schouler:

Givenchy:

Emilio Pucci:

Gwynethshoes:

Boy:

A mislim, sigurno ste i sami primijetili da su cipele i čizmice tog tipa preplavile izloge kamo god krenuli.

Kad već Borovo ne vidi tu ništa problematično, pa čak niti priliku za neki radikalniji modni proboj/preokret, daj se bar onda ti, Nina Violić, mani tog tamo Broadwaya i učini nešto.

Borosana ima i grupu podrške na Facebooku gdje možemo podebljati ta 734 člana koliko sada broje i vidjeti kako se u Borosani može biti stajliš!

A ako vas do sad već nisam dovoljno uvjerila da vi želite i trebate posjedovati svoju borosanu *masovnahipkoza* , onda učinite to iz čisto humantarih razloga. Kada? Gdje? Što? Kako?

U subotu, 8.5.2010. prošetajte do zagrebačkog Cvjetnog trga, kupite samo svoj par borosana ili startasica i pomozite tako udruzi za sindrom Down koja organizira ovu dobrotvornu prodaju.

Nekako je ovo doba godine jedino u kojem imam poriv doručkovati.

Da, znam da je jezivo nezdravo ne doručkovati u životu i sve to, ali jednostavno nisam taj tip. Općenito nisam baš neki jutarnji tip osobe i ujutro je u mom želucu kamen, a u mojoj glavi očajnički urlik “zašto?!?”… i mislim da se uzajamno potiču.

Pa tako i sada, taj moj poriv za doručkom ostane jedino na ideji.

Ideji koju hrane ovakvi prizori:

[1] dekorativno drvo od kartona, Beyond The Page MDF; [2] sat-tost *ajmeee*, Mod Retro; [3] zdjele Alessi, nakon metalnih i bambus edtition; [4] šalica na drvo kruške ; [5] jastučić Monsoon Accessorize – Imogen Teal Cotton Velvet Cushion.

Kad pogledate ovu stranicu, yourworldoftext, je li vam išta jasno? Aha Nije ni meni (bilo).

Ideja sajta je da bude beskonačno polje za upisivanje teksta. Tekst može upisivati bilotko, u beskonačnim količinama, a sve skupa pregledavate beskonačnim skrolanjem u svim smjerovima. Kreiranjem profila možete stvoriti zasebni “svijet” na kojem onda možete beskonačno  tipkati sa svojim prijateljima. A možete i upisati samo jednu riječ i linkati ju. Khm, padaju mi na pamet sad tu neke prosidbe i slične želje i pozdravi, ali to niste čuli od mene, lol.

Sve u svemu, čak i ja, oštri pobornik ideje da na Internetu ne postoji ništa što bi bilo besmisleno (osim komentarskih trolova), imam jak osjećaj da ovakvu pojavu na granici besmisla i luđaštva nisam srela još od bolivudskog supermena :confused: A možda mi samo fali vizije.

Odavno je iza nas posljednji ovogodišnji snijeg i sasvim je izvjesno da je vrijeme kada ćemo se opet zamišljati s kakaom u ruci ispred kamina i probijati se kroz nemoguć promet u nemogućim uvjetima daleko ispred nas. Svejedno, rekoh -  idemo vidjeti kakve su kamine zamislili oni koji se profesionalno bave zamišljanjem kamina. Trendovi se ionako najavljuju unaprijed.

Većina kamina koje sam izabrala su etanolski; prednost etanolskih kamina je što vam za njih, očito, nije potrebno drvo – jer sagorijevaju alkohol, a time nema ni dima, dakle nije vam potrebno izvoditi dimnjak, što uvelike olakšava njihovo smještanje u prostor i daje kreativnu slobodu.

1 – okrugli zidni kamin Cupola,Vauni; 2 – kamin “Antrax Bubble” dizajn Andrea Crosetta; 3 – Electroluxov kamin, dizajn Camillo Vanacor; 4 – Rotirajući kamin imena ‘Berlin‘, dizajn  MaxBlank

1 – logorska vatrica, dizajn Jan Brauer; 2 – CVO Firebreak; 3 – art-deco kamin Geoflame Astra; 4 – etanolski kamin Iittala, dizajn Ilkka Suppanen; 5 – “stolni” kamin, dizajn Carla Mertensa, mene podsjeća na olimpijsku štafetu.

1 – etanolski  kamin “EcoSmart Zeta” za koji je dizajneru Johnu Dimopoulosu kao inspiracija poslužio bumerang… a mene podsjeća na laptop 2 – etanolski kamin imena “Viseći Babilon”, dizajn Stephane Perruchon

1 – kamin “Cube”, dizajn Geomatrix; 2 i 3 -kamini Ecosmartfire: 4 – moj  apsolutni favorit – “samostojeći” kamin imena “Piet”, rad studenta industrijskog dizajna Fredrika Hylten-Cavalliusa;

1 – jedna multipraktik 2 u 1 varijanta koja kombinira televizor s jedne i kamin s druge strane, dizajn austrijskog proizvođača Skloib, zvan “TV Drehturm“; meni je malo problematično što strana na kojoj je kamin malo pretjerano podsjeća na veš-mašinu, mda; 2 – kamin u kovčegu/škrinjici, “Mall Fire”, dizajn proizvođača Atria, specijaliziranog za prenosive kamine.

Ne znam iz prve ruke, ali možda za kamine vrijedi isto pravilo kao i za klimatizacijske uređaje – da pojeftine kad su van sezone. U tom slučaju biram ovog posljednjeg u škrinjici i ovog Cavalliusovog na četiri noge :ljubav:

Ovih dana ćete na kozi moći naći puno superkul postova na temu vjenčanja.

Ja vam neću u ovom postu sugerirati svadbene dekore, ali će u sklopu ovih naših kozobride dana na kozi i ovotjedna interijerska doza inspiracije, poznatija u narodu kao agorafobija, biti u istom stilu – proljetno nježna, svadbeno bijela, kozasto roza, s pomakom.

A ako se nalazite s druge strane svadbene priče, kao gost, neke od ovih stvarčica koje slijede mogu vam poslužiti i kao ideja za poklon.

[1] šalica za čaj Royal Albert 1960-Golden Roses; [2] Heal’s | vaza Muse Salvador White Vase, Jonathana Adlera i lutka Vitra Doll, A. Girarda, oboje iz healsa; [3] cvjetičasti set posuđa Liberty of London Dunclare Pink,[4] fotelja seven chair, dizajn Design Michiel van der Kley; [5] trokrilna bijela pregrada; [6] ukrasni pladanj s bisernim premazom; [7] krevet Sophia Bed;

[1] okvir za slike Zara Home; [2] luster Capiz Shell Floral; [3] stolac louis ghost chair Philippa Starcka; [4] krevet s ugrađenim policama za knjige; [5] tabla s natpisom “The Sight of the Stars”; [6] jastuk Bourton Peony;

[1] ogledalo Sunset, dizajn Woodson & Rummerfield; [2] luster Magpie i ormarić Birdcut, oboje anthropologie; [3] jastučić h&m; [4] taburei od ratana;  [5] drveni naslonjač oslikan orhidejom :divotica!:

Čisto ću pretpostaviti da ste svi fino nakrkani i veseli. Zato će ovotjedna agorafobična inspiracija biti lagana i sasvim prigodna: zecolika i jajolika, s daškom proljeća.

[1] privjesci Sally Jean; [2] ormarić Spark Vincenta Lemana; [3] prijedlog za ukrašavanje jaja vunom; [4] ukrasni jastučići iz heal’sa;

[1] zecolika pita, Dylan’s Candy Bar, hamanjama; [2] stolac i ukrasna košara Liberty of London® for Target Floral Print; [3] jajolika kupka od meda, LUSH;  [4] jajoliki držači za cvijeće ili mladi luk ; [5] keramička vaza Twist White;

[1] fotelja Wallflower; [2] Sofa Campana Brother’s, koja izgleda kao nešto najudobnije ikad!; [3] čajnik Waechtersbach; [4] Presovarov aparat za kavu imena Pacman;

Zapravo uopće nisam planirala pripremati nešto specijalno o uskršnjim dekoracijama, ali ovo na što sam slučajno naišla me toliko nasmijalo da sam morala podjeliti s vama.

Na Disneyevoj Family Fun stranici imate  detaljne upute, korak po korak, za ovakvo ukrašavanje jaja i svakakva prigodna čudesa koje možete izvoditi ako vam je ponestalo ideja. Kao meni, primjerice. Zapravo ne toliko ideja koliko vremena. Zato je moja ovogodišnja jajca umjesto mene pofarbao dm. Ah, kapitalizam meets konzumerizam.

A zar nisu, svejedno, slatkička?