U vrijeme kad se ja još nisam ni rodila, Nebojša je bio zaljubljen u jednu curu (čudno je kako Nebojšino ime pišem, a nikad ga nisam vidjela, a nju sasvim dobro poznajem i ne imenujem) i pisao joj je pisma. Nije odgovarala na njih, pretpostavljam zato što joj je godilo da je netko zaljubljen u [...]

Sigurno ste barem jednom pročitali kako pravi pisci pišu uvijek i svugdje. Dok je crveno na semaforu, dok peru zube, na salveti, maramici pa i vlastitoj ruci, ako baš nigdje drugdje ne mogu – inspiracija ne pita za vrijeme i mjesto. Zašto bi onda s pismopiscima bilo imalo drugačije? Kad je dobar trenutak da se [...]

Još nisam dokučila je li to dobro ili loše, ali u principu pamtim rođendane.  A ipak, ne volim poklanjati stvari ljudima samo zato što je takav dan. Ne zbog toga što mi je glupo, nego postanem prenervozna. I nikad ništa dobro ne smislim. Ali zato nema nijednog razloga da u trenu kad mi padne na [...]

Nekad mi se jednostavno ne da. Recimo kad imam današnjolike dane i stvarno, stvarno ne volim ljude. Toleriram da postoje i dopuštam da me oduševe, ali ne volim većinu poznatih lica i nemam onu želju da ih razveselim pismom jer onima koji zaslužuju pišem ionako, ovima koji ne zaslužuju danas sigurno neću pisati. Aha, to [...]

Neka danas sasvim solidna prijateljstva započela sam pogrešno poslanim mejlovima. Što namjerno (zabavnije je poslati privatan mail na adresu nekog zanimljivog, nego krenuti sa „Ti si meni sav smiješan, ajmo se sad malo dopisivati da možda i ja tebi sva budem smiješna. I ne, ne želim ništa drugo od tebe, znaš, ja ti već imam [...]

Nekad nešto želim reći, ali mislim da će sve što kažem biti krivo. Gledala sam druge ljude u takvim situacijama. Neki nestanu i prave se da nisu ništa htjeli reći. Ja baš i ne mogu tako. Neki drugi grle. Ne volim to, a i da volim, daljine ne daju da uvijek grliš. Neki treći kažu [...]