Volite šetati prirodom, sakupljati stvarčice uz put i fotografirati? Evo jedne grupe na flickru koja će vam se definitivno svidjeti. Pokretačica je na ideju došla dok je promatrala hrpu grančica, kamenja i ostalog materijala koji bi dovukla kući iz prirode s ciljem da ga iskoristi u nekom budućem kreativnom projektu. Pa joj je palo na pamet da bi i samo sakupljanje moglo postati projekt ako sve lijepo stavi na hrpu i uslika.

Grupu je pokrenula kako bi i drugi slični njoj mogli podijeliti svoj pronalazak. A i ako se ne uključite aktivno, zanimljivo je pogledati galeriju i promatrati što su sve drugi sakupili, od lišća, plastičnih poklopaca u raznim bojama, školjaka, osušenih životinjica, komada stakalca…

Možda vas čak inspirira i da ovaj put na godišnjem ne trošite novac na Made in China suvenire po štandovima, već da se bacite u sakupljanje sitnica, na plaži, na putu do plaže, kud god da krenete, i kasnije ih kod kuće složite u trodimenzionalni kolaž koji će vas podsjećati na ljetovanje.

Satovi, da, imam čudnovat odnos sa satovima. Ne nosim ručni sat od osnovne škole. Imam sindrom Kapetena Kuke i izluđuje me tika-taka zvuk, posebno noću kad bih morala zaspati, a čujem ga negdje iz druge sobe, ili u nekim slučajevima iz stana do. I onda ponekad, u iznimnim slučajevima, ugledam zidni sat koji je pravo dizajnersko umjetničko djelo i pomislim, možda bih voljela nešto takvo imati na zidu, ako dolazi u nečujnoj varijanti.

Kao što su recimo ovi satovi koje je estonski dizajner Pavel Sidorenko izradio od starih ploča i čije fotke već danima kruže internetom. Koji bi vi izabrali? Meni se sviđa onaj u obliku pištolja.

Na putu prema Rijeci iz Zagreba postoji uz cestu velika reklama za Konzum, napravljena od dva dijela. Prvi je u obliku vrećice, a drugi predstavlja kup namirnica, i kad ih promatrate zajedno, s određene točke, čini se kao da su namirnice u vrećici. Efektno. Danas više nije dovoljno samo zakupiti ogromnu praznu ploču uz cestu, prikeljiti na nju fotku lijepe tete i drečavi slogan da biste privukli pažnju. Morate stvarno upregnuti svoj tim kreativaca iz marketinga i osmisliti nešto novo. Ekipa koja je radila sljedeću reklamu je odradila dobar posao!

Jeste li pratili reklakozalinu Radionicu pisanja pisama? Ako i niste, još uvijek ima vremena da se inspirirate i napišete pismo nekome tko vam je drag. A kako bi vam prijelaz iz elektronskog svijeta u onaj papirnati bio i malo olakšan, odlučila sam podijeliti s vama genijalno prigodno dizajnirane papir i omotnicu savršene za ovu priliku. Postoji samo jedan problem, ideja je trenutno samo konceptualna.

Ali ne dajte da vas to spriječi. Dovoljno vam je samo nabaviti čiste bijele listove papira, najobičnije bijele kuverte, jedan crni marker i uz malo vremena i pomoć ravnala možete ih napraviti sami. A ako ste spretnih prstiju, u Photoshopu ili nekom drugom sličnom programu možete ih još brže složiti i onda printati do mile volje. Go, go!

Planirate li možda ovog mjeseca biti u Singapuru? Vjerujem da ne, ali kad biste recimo mogli, jedna od zanimljivosti koju bi valjalo vidjeti je i izložba fotografija mačaka iz cijelog svijeta! Ljubav između Interneta i mačaka nema granica, pa je on tako i sada bio posrednik u organizaciji. Dvadeset i osam će fotografa iz cijelog svijeta od Indije do Kanade, kako profesionalnih tako i onih koji jednostavno vole promatrati svijet kroz leću, izložiti svoje mačje portrete.

A mace su stvarno, kako kažu autori izložbe, rođeni modeli, jer iako nemaju ni malo interesa da vam udovolje i poziraju, svojim će prirodnim pozama nasmijati i raznježiti sve od reda.

Cilj ove izložbe je osim mačkoljublja i širenje svijesti o mačjim zajednicama u Singapuru i prikupljanje novaca (koje će se odvijati prodajom fotografija i printeva fotografija na razglednicama) za signapursko društvo za zaštitu mačaka Cat Welfare Society.

Što je ovo? Japanski čovjekoliki mutanti koji mogu hodati dnom bazena kao da ih se ništa ne tiče, frizure postojane, odjeća suha i rekorderi su u držanju daha pod vodom? Ipak ne. Radi se (samo) o lažnom bazenu, instalaciji argentinskog umjetnika Leandra Erlicha,  izloženom u Muzeju umjetnosti 21. stoljeća u Kanazawi.

Bazen je naravno prazan, a na vrhu se nalaze dvije staklene površine između kojih je voda. Gornji sloj također je ispunjen s nekoliko centimetara vode tako da se promatračima izvana čini da je bazen stvarno pun. Dio interakcije s bazenom uključuje i posjetioce kojima je dozvoljeno ući u prostor ispod stakla, u bazen, tako da se sami izmjenjuju u ulogama onih koji promatraju i čude se podvodnim ljudima, i onih koji su sami dio instalacije.

Koncept blokade inspiracije poznat je fenomen svima koji se bave kreativnim poslom, bilo pisanjem ili nekom vrstom likovne, glazbene ili druge umjetnosti. Ponekad ideje, koliko god mi bili spremni za rad, jednostavno ne dolaze. Mnogi, a posebno oni kojima njihova kreativa donosi i novac na račun, pokušavaju razviti strategije izvlačenja iz blokade u slučaju njene pojave.

Alex Cornell, autor na stranici iso50.com, odlučio je kontaktirati 25 umjetnika i kreativaca te im postaviti jednostavno pitanje: Što radite da biste potaknuli svoju kreativnost kada zaglibite u blokadi?

U nastavku pročitajte strategije kojima se koriste profesionalni kreativci. Možda će i vama pomoći. Nemojte preskočiti ni komentare u kojima ćete naći i ideje čitatelja teksta, a slobodni ste i s nama ovdje podijeliti svoje.

Overcomig creative block

Svima nam je, vjerujem, poznata Kuća slapova američkog arhitekta Franka Lloyda Wrighta, a jedan je student iz Zagreba (Matija Grgurić) postao poznat i čitateljima apartmenttherapy.com jer ju je rekonstruirao uz pomoć Lego kockica. Trebalo mu je gotovo sedam mjeseci da je završi i u njenu gradnju je utrošeno više od 15 000 kockica. Njegova će kreacija biti izložena u Tehničkom muzeju u Zagrebu tijekom svibnja i lipnja ove godine za vrijeme trajanja Kockice EXPO 2010.

A ako niste znali, svijet je prepun obožavatelja Lego kockica i prosjek godina im nije 6. Hrvatski entuzijasti okupljeni su oko LEGO kluba Kockice, a imaju i web stranicu na kojoj možete saznati novosti iz Lego svijeta, naučiti legolingo ili se pridružiti forumu. Možda vas uhvati želja da iznesete iz podruma neki svoj stari Lego set i vratite se stvaranju mini svjetova.

Gdje umjetnici pronalaze inspiraciju? Posvuda! Jedna je ilustratorica svoju tako pronašla na popularnoj Wiki How stranici. Odlučila je, umjesto da slijedi upute u članku “Kako napraviti ljepilo od mlijeka” i stvarno napravi ljepilo od mlijeka (iako je istaknula da će pokušati), ilustrirati tekst, korak po korak. A svima kojima ponestane ideja što crtati savjetovala je da nasumce izaberu jedan članak i pokušaju isto. Zamišljam kakav bi to divan projket mogao biti, tisuće ilustratora zajedno u misiji ilustriranja Wiki How riznice.

Malo je vjerojatno da nikad niste čuli za ovaj način bojanja pisanica, ali ću vam svejedno natenane ispričati kako JA to radim. Prije svega zato što to stvarno volim raditi, a onda i zato što baš lijepo ispadnu ta jaja, toliko da se ovi moji Irci kojima ih poklanjam ne mogu čudom načuditi i ne vjeruju mi da sam ih ja radila. Ovdje, naime, uskrsna jaja rade samo Cadbury, Mars i ostala čokoladna mafija.

Za farbanje jaja potrebna su, kao prvo i osnovno, jaja. Zatim listovi i cvjetići nekih biljčica, po mogućnosti čim nazubljeniji jer takvi ostavljaju najbolji otisak. Tu se onda mora naći još par starih najlonki (to bude dovoljno za dvanaest jaja), malo konca, i naravno, poveća hrpica kore crvenog luka.

Kako bi sve išlo glatko i bez nepotrebne panike, sve je ovo najbolje dovesti u red prije nego što se počne s kreativnim dijelom, tako da bude spremno za akciju i nadohvat ruke. Kora luka skuplja se još negdje tamo od fašnika, tako da je ima i previše. Hop! u najveći lonac. (Kad imate dva kao ja, nije teško izabrati.) Najlonke su nekakve stare, poderane (ali čiste, molit ću lijepo!), zgurane u stražnji kut ladice čim su se oprostile s prvom očicom i sačuvane baš za ovu priliku. Treba ih najprije prerezati po sredini, pa onda svaku nogavicu po dužini i poprijeko na šest dijelova, čime se dobije dvanaest krpica za omatanje jaja. Konac je isto dobro unaprijed narezati na komade od kojih 20-30 cm da se poslije, kad zatreba, ne bi ispostavilo da dvije ruke ipak nisu dovoljne. I, na kraju, ono što se želi staviti kao uzorak na jaja.

Takoc. Kad je to sve lijepo postrojeno, kreće kreativa. U pravilu to ide ovako nekako: na jaje se položi list, omota se sve zajedno čarapom, zavrti se da se dobro zategne i zaveže koncem. Malo je greda kad radite sami i nema vam tko pridržati čarapu da je zavežete, pa morate u jednoj ruci držati i čarapu i jedan kraj konca, dok drugom rukom omatate drugi kraj konca oko… Ma, najbolje da pogledate slike.

Što su listovi veći, tim ih je lakše precizno namjestiti na jaje. Problemi uglavnom nastaju u fazi zatezanja najlonke, koja pritisne list i izobliči krajeve, pa sve to skupa ne izgleda baš onako kako je čovjek zamislio. Ponekad pomogne ako se jaje navlaži s malo vode, pa se list “prilijepi” na njega i lakše ga je omotati. Osim listića i cvjetića može se stavljati što god vam padne na pamet, a što bi moglo ostaviti zgodan otisak. Moj osobni favorit je riža, s kojom jaje ispadne kao da je posuto zvjezdicama (ili štapićastim bakterijama, ali nećemo sad cjepidlačit).

Tako pripremljena jaja se onda poslažu među kore luka, zaliju hladnom vodom i kuhaju petnaestak minuta. Nakon toga treba biti strpljiv jer je najbolje pustiti pisanice da se malo pohlade i tek onda ih vaditi van i skidati omotače. Ovo mi je najdraži trenutak, jer jedva čekam da vidim kako je koja pisanica ispala i, naravno, držim fige da nijedna nije pukla, što se, nažalost, isto zna desiti.

Nego, evo ovogodišnjih uspješnica:

Za bling-bling efekt, pisanice se mogu premazati uljem ili nečim drugim tako masnjikavim. Kaj nisu feš?