George Bush tijekom je svojeg dvostrukog i, kako se činilo, beskonačno dugačkog predsjedničkog mandata ujedno bio i najistaknutija “maskota” Sjedinjenih Država. Njegova pomalo “skučena” politika i nezaobilazni bušizmi neki su od razloga što mnogi i dan-danas Amerikance općenito ne smatraju baš najbistrijima i najobrazovanijima. No, ne dajte se zavarati, ima njih itekako pronicljivih! Jedna od takvih zasigurno je i Betsy Lueth, suosnivačica osnovne škole u Minneapolisu u kojoj se tijekom prvih par razreda sva nastava odvija na mandarinskom kineskom, a 50% učenika su bijelci, crnci ili Hispanici.

Betsy se na ovaj potez odlučila kako bi svojoj kćeri usvojenoj iz Kine omogućila doticaj s njezinom izvornom kulturom, a ostali roditelji koji su za svoju djecu izabrali baš ovu školu očito su prepoznali vrijednosti nastavnog programa utemeljenog na tzv. uranjanju. Ideja je da se djeca upoznaju s drugim jezikom i kulturom prije svoje 12. godine, odnosno dok su još sposobna upijati informacije poput spužvica. Dugoročno gledano, učenje na takav način višestruko će im koristiti: tečno će govoriti dva jezika, lakše će se snalaziti u višejezičnim i višekulturalnim sredinama, te će razviti fleksibilnije i kreativnije načine razmišljanja.

U današnjoj ekonomskoj klimi u kojoj je svaki drugi “šareni artikal” made in China, neki su roditelji na umu možda imali i malo konkretnije prednosti. Nije teško zamisliti koliko će više mogućnosti u traženju posla imati osoba koja tečno govori kineski i odlično je upoznata s kineskom kulturom. MZOŠ, što se čeka?

Ako imalo pratite domaće vijesti (a da niste „stranački čovjek“), mislim da ne možete ne otići u jednu od dvije krajnosti – ili razočarano bjesnite na sve čemu ste izloženi ili ste, poput mene, postali sasvim apatični, nezainteresirani, jer i vrapci na grani znaju kako smo u banani… No, suprotno vladajućem mišljenju, drage žene, nije Hrvatska tu usamljena!Nevjerojatna vijest koja nam dolazi iz Amerike kaže da je čak 30 (slovima trideset) američkih senatora republikanaca nedavno glasovalo protiv amandmana kojim se određuje da njihova država više ne može sklapati ugovore s kompanijama koje u radnim ugovorima imaju klauzulu koja kaže kako radnici ne mogu podići tužbu za silovanje na radnom mjestu.

Iako je pobjedio razum, pa je preostalih 69 senatora (uključujući i četiri senatorice republikanke) glasovalo za ovaj amandman, ostaje šok, nevjerica, čuđenje i pitanje što se dogodilo u glavama ovih tridesetorice muškaraca da se usprotive ovom amandmanu? Osnovna ljudskost i sućut prema žrtvama ove klauzule trebala je prevagnuti nad bilo kojim interesima, novcem i lobiranjem i u glavama tih tridesetorice ljudi. Ili politika zaista, zaista toliko uništi svako razumno i ljudsko razmišljanje koje bi čovjek morao imati?

Eto vidite, ipak smo barem u ovom slučaju bolji od Amerike.

Ili nismo? Sjetimo se samo slučaja ministra Damira Bajsa koji je poslušno dignuo ruku za restriktivan Zakon o umjetnoj oplodnji, iako je i sam dobio dijete na taj način, dok je bio u izvanbračnoj zajednici!

Amerikanci, za razliku od Hrvata – reagiraju, pa iako njihova besmislica nije zaživjela, o ovom slučaju se naveliko govori. Na blogu Republicans for Rape ismijavaju se senatori koji su glasovali protiv amandmana, a politički tv komentator John Stewart u svom Daily Showu dobro ih je oprao ovim prilogom.

Hrvati na svoj slučaj (ovaj, ili bilo koji) gotovo da i nisu reagirali – kao i obično.