May 22nd, 2010 
gulikoza 
Ne znam zašto su Čileanci skloni komentirati kako u Santiagu nema dovoljno mjesta za izlaske. To je grad u kojem od ponedjeljka do nedjelje možete izaći u 1 ujutro i dobro se zabaviti. A oni tako najčešće i rade – do 1 se pije u nečijem stanu ili u birtiji i onda se ide van.
May 15th, 2010 gulikoza 
O čileanskoj ekonomiji neću pisati, iako se priča da je vrijedna spomena, jer sam puno sklonija potrošnji nego proizvodnji i raspodjeli i u Santiagu sam stoga došla na svoje. Iza svakog ugla proviruje neki Mall, po cesti se tiskaju glasni ulični prodavači i nenormalno spori prolaznici, a ferias artesanales, odnosno obrtničke tržnice, strateški su razmještene [...]
April 27th, 2010 vrtikoza 
Dvije su stvari jako velike teme u današnjem kambodžijanskom socijalno – turističkom dijalogu (kakofoniji). Dječji sex-turizam i – volonterski turizam. U Kambodžu masovno dolaze srednjovječni muškarci zbog maloljetničke prostitucije. Preko pola od 80.000 prostitutki su maloljetnice! Ogromna medijska kampanja baš je bila u toku.
April 20th, 2010 vrtikoza 
U prtljažniku smo kamioneta. Pardon: na prtljažniku kamioneta. Dupke pretrpanom i čvrsto povezanom ceradom da prtljaga ne poispada kad odskočimo o rupu (čitaj: provaliju) ili kamen (čitaj: stijenu) na ovom prašnjavom drumu lokalnom zvanom ‘cesta’. Sjedimo sljubljeni s komadima ispod cerade i za njih se grčevito držimo. Mi ničim nismo povezani da ne ispadnemo. Kol’ko [...]
April 17th, 2010 gulikoza 
U Santiagu je, kao što sam već spomenula, popularno stajati u redu. Ako npr. uđete u neki kvartovski dućan i poželite kupiti empanadu, nije dovoljno navedeni pekarski proizvod uzeti pod ruku i s njim stati na začelje reda pred blagajnom. Ne, ne, to bi bilo prejednostavno. Potrebno je prvo stati u red ispred kabine u [...]
April 13th, 2010 vrtikoza 
Po dolasku u Phnom Penh osjećale smo se potpuno raspuštene. Dok se u vijetnamskom karakteru provlači neka određena strogoća, Kambođijanci su totalno easy-going. Navodno su Tajlanđani opušteniji i od njih, ali to već gađanje vlade krvlju… šala! Probivši se kroz čete moto-taxija, po mraku smo nabasale na pravi ghetto guesthouse, Guesthouse number 10, zabačen u [...]
March 27th, 2010 gulikoza Svim ženama koje imaju problema sa samopouzadnjem savjetovala bih jedan terapeutski izlet u Santiago. Onima koje imaju problema s dovikivanjem, cmoktanjem, namigivanjem i sličnim iskazima naklonosti preporučila bih da ga izbjegavaju u širokom luku. Napomenut ću i da se moj cimer nekoliko puta susreo s verbalno vrlo nesputanim mlađahnim školarkama u lijepim uniformicama, tako da [...]
March 23rd, 2010 vrtikoza Skotrljale smo se zgužvane iz autobusa, naprtile ruksake na leđa i onda ostale stajati usred nevjerojatne vreve i omare. Totalno dezorijentirane vrućinom, pokušavale smo pronaći još nekog barem upola izgubljenog kao mi, ali u najnaseljenijem gradu Vijetnama svih devet milijuna stanovnika uvijek izgleda kao da točno znaju kamo idu. Čak i kad se na biciklu [...]
March 20th, 2010 gulikoza 18. rujna 1810. Čile se, recimo to tako, počeo osamostaljivati – sazvano je vijeće koje je trebalo predstavljati nasljednika svrgnutog kralja i koje je proglasilo Čile samostalnom republikom (unutar španjolske monarhije, razumije se). 19. rujna poznat je kao ”Día de las Glorias del Ejército” (u slobodnom prijevodu “Dan slavnih podviga čileanske vojske”). Nekad je bilo [...]
March 16th, 2010 vrtikoza Slijedom pravocrtnog kretanja koje nalaže vijetnamska geografija, stigle smo u Hoi Anh, treću točku na našoj 4-stop busnoj karti, koja je putovanju ovom dalekom azijskom zemljom dala poprilično zapadnjački štimung. Putnička infrastruktura u Vijetnamu je inače dosta dobro razvijena, no srećom su kreveti u autobusima ipak za patuljke – pa se ni dan nakon putovanja [...]
RSS Feed
Posted in 
Tags: 